Na nekim je mapama označeno kao Hrastičevo, što bi bilo u vezi s hrastovom šumom, ali joj danas u blizini naselj nema ni traga. Na lokalitetu Crkvine prema Blagaju, ima živi zdenac Tubo ili Stubo, kraj kojega se našla jedna kamena prizma s ljepim figurama. Pod selom se nalazi jezerce koje ne presušuje, ali mu voda nije čista u nju zalazi i zadržava se stoka a i seljaci u njemu kisele predivo, lan i konoplju. Ipak je ta voda služila za piće dok se nisu izgradile čatrnje – bunari. 
U blizini sela su i tkz. Japage velike vrtače, kojih ima pet, različitih po dubini, širini i vrletnom izgledu.Srednjevjekovno razdoblje ovoga kraja posebno karakteriziraju mnogobrojni nadgrobni spomenici, zvani stečci ili mašeta, a osobito nekropola nazvana Rastičevska mašeta. Od sela su udaljena 2,5 km na jugozapad i broje 240 stečaka. To je najveća skupina u čitavom Kupresu, koja je ujedno po oblicima i ukrasima tih "biliga" i najzanimljivija. Kao stručnjak u tome Š. Bešlagić zaključuje da je stanovnišvo te okolice bilo homogeno – možda se radilo o jednom bratstvu – i da je dosta dugi period živjelo izolirano, ponešto drugačije nego po ostalim Kupreškim krajevima. Sigurno je da pod tim "bilizima" na Kupresu ne počivaju samo stari bogumili nego i katolici. To je u to vrijeme uopće u Bosni bio stil pokapanja uglednijih i imućnijih ljudi bez razlike vjere.
Otkad se selo Rastičevo spominje pod tim imenom, fra. Miroslav Džaja navodi kako mu se ne nalazi spomena prije 18.st. Nema ga među nabrojenim selima iz popisa biskupa Deličevića (1743) i Dragičevića (1743) i Bogdanovića (1768). Kasnija izvješća iz kanoskih vizitacija biskupa fra. Marka Dobretića (1780.) i fra. Augustina Botoš – Okića (1786.) govore o kupreškoj župi kao takvoj, ali ne i o pojedinim selima. Tako se ne spominje Rastičevo, iako ono već tada sigurno postoji. To se vidi iz opsežnog izvještaja austrijskog zastupnika Božića (1785.). Na putu Jezero (kod Jajca) Kupres, sljedeći "Janjinsku riku" kroz predio Janj, leži naselje Blagaj (6-7 krščanskih kuća) i "seoce Rastičevo" sa 10 kršćanskih kuća pa dalje Zlosela (Zlo-sello) sa 25 kuća i kasaba Kupres. Biskup Miletić (1813) nalazi u Rastičevu 327 duša. Rastičevo postaje župom 1900.god. kojoj su pripojeni i vjernici obližnjih naselja Blagaja, Suhove, Juriča i Mrđebara.
Zaseoci su : Ivići, Nikolići, Grbešina dolina, Jamanova dolina, Karapaj i Buč. Zaselak Crnogorčeva dolina čine doseljenici iz Crne Gore.
U selu Rastičevu je 1920.god. bilo 117 domaćinstava sa sljedećim prezimenima, Hrvati : Rogalo, Patrun, Kuna, Tokić, Raić, Bulut, Bušic, Mršo, Džunić, Paško, Bešlić, Janjić, Barišić, Prpunić, Leko, Bralj (Dumančić), Krišto, Jukić, Svalina, Juričvić (Vidaković), Ikić, Jaman, Nikolić (Kaurin), Matijaš i Grbeša, a Srbi : Trimunovići, Garonje, Travari, Dimić, Crnogorci i Marići.
Teror i pljačku u selu Rastičevu zaveli su četnici Uroša Drenovića 1941. godine, nakon talijanskog napuštanja Kupresa.
Literatura: Miroslav Džajaj, Krunoslav Draganović: Sa Kupreške Visoravni, Baško polje - Zagreb, 1994.god.
Nema komentara:
Objavi komentar