1924
75 – ŽUPNA CRKVA SV. ANTE PADOVANSKOG U RASTIČEVU Župni ured iz Rastičeva obavijestio je 10.II 1924.g. ordinarijat da je osnovan odbor za
gradnju crkve i da je odlučeno “da crkva bude duga s presbiterijem 23 m, te široka 11 m”.U martu je isti župni ured dostavio jedan poklonjen projekt za crkvu, ali je ordinarijat odgovorio da je dijecezanski arhitekt negativno ocijenio projekt, te da će on uraditi novi projekt koji će biti za mjesec dana dostavljen, ističući sljedeće: “Nadbiskupski ordinarijat polazi pri tom sa stanovišta da je dobar nacrt glavna stvar i da je jako nezgodno pri njegovoj izradi paziti samo na to da dođe što jeftinije, često na ţrtvu vrijednosti cijele crkve.”14 9 Isto, 256. 10 “…
Sve je izmjenjeno osim zidova koji su također popravljeni izmjenjini i sve što je u njima bilo trošno, trulo;
svodovi ispunjeni ponovnim presvlačenjem od cigle i dotjerani da budu jednaki; prozori na novo probijeni radi
simetrije, a stari zazidani. Nad portalom posve je nov zid sa velikim okruglim prozorima kao i cijelim pročeljem na
stupovima. Nov je posve i prolaz između kora i zvonika. Nova su i vrata obadvoja crkvena, novo svetište presvučeno
betonom sa željeznim šipkama. Strop (nebo) posve novo cijele crkve. Zidovi utegnuti željeznim jakim ključevima
uzduž, osobito oni u svetištu (prezide).
Sve je dakle građeno što može biti solidnije.” (AFSK, Kronika franjevačkog
samostana u Kreševu, 257.)
11 AOVN, 1924., br. 805.
12 AFSK, Kronika franjevačkog samostana u Kreševu, 282.
13 AOVN, 1924., br. 308.
14 AOVN, 1924., br. 482.
177
U maju 1924.g. javljeno je župnom Uredu da je projekt za crkvu završen i da će koštati
3.000 dinara. 15 Istog mjeseca nacrti su dostavljeni.16 U aprilu 1926.g. poslati su u Rastičevo još
neki nacrti za crkvu 17, a u rujnu iste godine dostavljena je skica krovne konstrukcije koja je
trebala biti pokrivena eternitom. 18
Crkva je završena u oktobru 1927.g.19 U lipnju 1928.g. župnik je urgirao da se dostavi
naručeni oltar od firme Kaplan iz Zagreba, a ordinarijat je odgovorio da se “arhitekt g. Paržik
izjasnio protiv toga da u novu crkvu u Rastičevu dođe drveni oltar, jer da taj ne bi stajao ni u
kakvoj harmoniji sa objektom”, te se ordinarijat obratio jednoj firmi radi izrade kamenog oltara.20
Kor nad ulazom izgrađen je tek 1953.g., a “kasnije je nabavljen veliki drveni oltar”21, te
sudeći po ovom podatku izgleda da kameni oltar nije bio postavljen ili je, ako je postojao, u ratu
bio uništen.
Crkva u Rastičevu odmah privlači pogled zbog svog
skladnog uklapanja u krajolik (Sl.
75.a).
Sa puta, puţ ravne kupreške visoravni, skreće se na šljunkovitu stazu koja vodi do crkve
pod brežuljkom. Prvi utvrđeni međuratni Paržikov novi objekat predstavlja autora promišljenim
izborom materijala, pritesanog kamena, u odnosu na prirodno okruženje (Sl. 75.b, 75.c, 75.d) Iz
jednobrodne osnove sa kvadratičnom apsidom i bočnom sakristijom izvučene su jednostavne
forme sa naglaskom na glavnoj fasadi koja je završena niskim kubičnim zvonikom sa dvovodnim
krovom. Rustičnoj ekspresivnosti materijala izgradnje podređeni su svi oblikovni elementi,
formalno povijesnog porijekla (Sl. 75.e, 75.f, 75.g, 75.h, 75.i, 75.j).Dobro proporcioniranje, rudimentarnost oblika i materijala ostvaruju monumentalan dojam ovog malog objekta.
Siva boja kamena, grubo pritesani blokovi, čvrsti, elementarni volumeni sa jednostavnom primarnom i sekundarnom plastikom prikladni su surovom, vjetrovitom kupreškom podneblju. Iz dopisa u vezi sa izborom odgovarajućeg oltara zaključuje se da je Paržik nastojao da i uređenje unutrašnjosti bude usklađeno sa vanjskim izgledom građevine, ali njegovo današnje stanje ni u kom pogledu ne zadovoljava (šareni keramički pod, željezna konstrukcija klupa i kristalni lusteri) (Sl. 75.k, 75.l). Svojim vanjskim izgledom ova crkva se izdvaja kao vrijedno ostvarenje među malim katoličkim crkvama u međuratnom periodu, te zavrjeđuje i odgovarajuće unutarnje uređenje.
Nema komentara:
Objavi komentar